|
|
| prosinac, 2006 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hej, ja sam ja....uskoro ću 15 godina...živim u karlovcu...slušam rock....volim dosta toga čak i ono što je nemoguće.....svi mi kažu da sam super cura....nemam dečka......i mislim da je tako s jedne strane bolje......to bi bilo to...ostalo ćeš saznat ako si postanemo dobri....KISS
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
GooGLE
IMAGESHACK
T-mobile
od 6.12.2006 vas je bilo:
my best songs....
srijeda navečer.
sjedim u parku na klupi. sama. čujem samo lišće kako šuti i pokoji glas djece koja se igraju na obližnjem igralištu.
kasno je. spava mi se. na kratko zatvorim oči. odjednom čujem kako netko stoji iza mene. okrenem se sva u strahu. kad ono Borna
stoji iza mene već kojih 10 minuta kako mi je rekao. sjedne pored mene i na lice nabaci onaj sladak osmjeh koji me obara s nogu.
sve mi je bliže. polako se odmaknem jer bez obzira kako mi dobri frendovi bili ne može mi biti tako blizu. nakon nekog vremena pitao me jel bi htjela igrati jednu igru, prvo sam rekla da ne jer je kasno i uskoro ću morati doma a zatim sam ipak nakon nekoliko minuta nagovaranja pristala.
rekao mi je da otidjem kod jednog velikog drveta duboko u mrak a da će me on probati pronaći. sakrila sam se iza nekog starog hrasta i kleknula da me ne vidi. kad sam odjednom osjetila nečiju ruku na ramenu. okrenula sam se i nasmijala "pa već si me našao!". taj moj osmijeh na licu ubrzo je nestao kad sam shvatila da to nije Borna nego neki stranac. rekao mi je da se izgubio i da bi mu trebala pomoć. iz njegovih usta se osjetio blag miris alkohola. pitala sam ga kamo treba ići jer možda bi mu mogla pomoći. stavio mi je ruku na usta i uboo me nekom iglom. osjetila sam jaku bol u ruci a nakon par sekundi lice tog čovjeka više nisam vidjela. kao da se spustila gusta magla. nisam osjetila ništa. samo sam osjećala vruć dah na svom vratu i ubrzo zatim sam čula kako me netko moli da se probudim. bio je to Borna. osjetila sam kap njegove suze na svom licu. rekla sam " Hej pa ne plači zato što si me našao?!" i odjednom sam osjetila užasnu bol. nakon što mi se pogled razbistrio vidjela sam da su mi hlače rastrgane i majica bačena pored mene. počela sam plakati. Borna je ponavljao da me nije smio pustiti samu, da je on kriv. nakon otprilike pola sata pomogao mi je da se malo sredim i obećala sam mu da ću reći tati što se dogodilo. otpratio me pola puta. oboje smo i dalje plakali. kada sam već bila blizu kuće rastali smo se i krenula sam kući. ali prvo sam morala prijeći most. kada sam došla na pola mosta. okrenula sam se i vidjela da je Borna otišao. nagnula sam se preko ograde. i tata žao mi je ali morala sam to napraviti. mama se prije tri godine utopila u toj rijeci. ja sam imala samo 13. BORNA, VOLIM TE!
Viktorija(16) je ispustila pismo iz ruke, stavila ga pored mobitela, skinula majicu i stala na rub ograde a zatim se pustila...
Ovo je istinita priča o djevojci iz Norveške koja se prije 4 godine bacila sa mosta jer je u samo jednoj noći postala jedna od žrtava silovatelja….
I've been in places where I felt I had no choice in the matter.
I've cried because I had no clue about how to help myself.
But I've always believed
that we must make the best of whatever life hands us
and that no one can expect more of us than the best we can do.
I know the need to change sometimes feels urgent,
and though I'd gladly try to help you if I could,
no one can move this mountain for you.
The answers you need are inside of you,
just like the answers I need are inside of me.
They may not come easily and they may seem to be hiding,
but I encourage you to trust yourself enough
to follow your own heart and intuition;
it's really the only way to go.
Doing what you believe,
not depending so much on others
but asking yourself for the answers to your own personal questions,
may be what will keep you going until you reach your goal.
I don't know about you,
but I refuse to stop trying to make my life better,
and if I think I can make a difference by changing something that I do,
I won't give up until I do.
I would rather go down fighting and hoping and trying
than giving up or acquiescing, wouldn't you?
In the meantime, I'll pray for you and you pray for me.
No matter what the trial, no matter what others say,
let's hold on to each other
and steadfastly believe that we will not be defeated.
There just have to be some answers someday.
I still believe there's hope.
When you were born, you were crying and everyone around you was smiling.
Live your life so that when you die, you're the one who is smiling and everyone around you is crying.
ovaj blog je trenutno u izradi........
